Joanikije je rodom iz vitinijskog sela Marikati, gde su ga odgajili roditelji Miritrikije i Anastasija. Njegovo detinjstvo proticalo je u čuvanju stada na pašnjacima, gde je svaki slobodan trenutak posvećivao tihom razgovoru sa Bogom. Još tada se, prema predanju, primećivala njegova izuzetna duhovna snaga — dok bi se osamljivao u molitvi, stado je obeležavao znakom krsta kako se nijedna ovca ne bi izgubila niti odlutala.
Mladost mu je ipak donela neočekivan zaokret — obukao je vojničku uniformu i pokazao izuzetnu srčanost i hrabrost na bojnom polju, naročito tokom sukoba sa Bugarima. Iako je u vojsci stekao ugled, vojnički poziv ga nije zadržao; po završetku službe doneo je radikalnu odluku da prekine sa dotadašnjim životom i potpuno se preda duhovnom putu.
Život na Olimpu i natprirodni darovi
Svoj novi dom pronašao je na gori azijskog Olimpa, gde je položio monaški zavet i započeo višedecenijski podvig. Puniih pedeset godina Joanikije je proveo u neprestanoj molitvi i strogom samoodricanju, menjajući boravišta i ostajući veran asketskom načinu života sve do duboke starosti.
Za njegov boravak u divljini vezuju se brojna čudesa. Veruje se da je posedovao vlast nad prirodom i nevidljivim silama: krotio je zveri, zapovedao zmijama, izgonio demone i lečio najteže patnje i bolesti. Predanja svedoče da je po potrebi bivao nevidljiv ljudskim očima, hodao površinom vode bez tonjenja i imao proročki uvid u događaje koji tek dolaze.
Divovsko telo, a dečija krotost
Po fizičkoj građi Joanikije je bio gorostasan čovek, izuzetne snage i gotovo divovske pojave, ali je u srcu nosio neizmerno smirenje i skromnost. Odigrao je i značajnu ulogu u crkvenim previranjima svog doba. Iako je u početku podlegao uticaju ikonoboračkog pokreta, ubrzo je uvideo zabludu, prešao u redove najvatrenijih branilaca poštovanja ikona i postao blizak saradnik carigradskog patrijarha Metodija.
Šta danas valja uraditi: Običaj koji donosi mir i sreću
Prepodobni Joanikije Veliki upokojio se u 94. godini života, ostavivši za sobom predanje o čudima koja su se nastavljala i nakon njegovog odlaska sa ovoga sveta.
U narodu se veruje da na praznik ovog svetitelja svaka izgovorena reč ima posebnu težinu i da on čuje iskrene vapaje vernika. Zbog toga se smatra da na ovaj dan obavezno treba učiniti barem jedno dobro delo, a tradicija posebno naglašava pružanje pomoći siromašnima i onima koji nemaju.
Takođe, preporučuje se izgovaranje molitve posvećene Prepodobnom Joanikiju za mir, blagostanje i sreću u domu:
“Potocima tvojih suza besplodnu pustinju si obrađivao i uzdasima iz dubine duše, umnožio si velikim trudom svoje talante. Bio si svećnjak svetu, sijajući svojim čudesima, Joanikije oče naš: Moli Hrista Boga, da spase duše naše.”
Saznajte sve o najvažnijim vestima i događajima, pridružite se našoj Viber i WhatsApp zajednici, prijavite na newsletter, ili čitajte na Google News.
Autorska prava Zena / Tekst / Slika / Video /