in

Roditelji koji su povredili decu izgovaraju ovih pet rečenica: Zbog griže savesti traže oproštaj

Roditelji koji su povredili decu izgovaraju ovih pet rečenica: Zbog griže savesti traže oproštaj

Mnogi roditelji tek kasnije, kad njihova deca odrastu, počnu da preispituju svoje postupke, uviđaju vlastite greške i osete kajanje zbgo propusta koje su pravili dok su im deca odrastala. Sete se propuštenih razgovora, rođendana na kojima nisu bili prisutni, trenutaka kada nisu imali dovoljno vremena ili strpljenja da saslušaju dete. Posao, finansijske brige i svakodnevne obaveze često su im tada delovali važnije, ali s godinama postaju svesniji koliko je detetu bila potrebna njihova pažnja.

Prema pisanju portala “YourTango”, roditelji koji prepoznaju svoje greške ponekad pokušavaju da poprave odnos sa odraslom decom kroz iskreno izvinjenje i rečenice koje pokazuju da su konačno razumeli šta im je nedostajalo. Neke od njih mogu da budu prvi korak ka ponovnom zbližavanju, naročito kad iza njih stoje iskrenost i spremnost da se sasluša druga strana.

1. “Nikada nisam bio tu za tebe”

Roditelji ponekad ne primete koliko su emotivno udaljeni od svoje dece. Možda su se trudili da im obezbede sve što im je potrebno, spremali hranu, vodili ih u školu i brinuli o njihovoj svakodnevici, ali su zaboravljali da roditeljska prisutnost podrazumeva mnogo više od fizičke brige. Detetu su potrebni razgovor, pažnja i osećaj da roditelj zaista želi da čuje šta mu se dogodilo tokom dana, šta ga raduje i šta ga muči. Kad toga nema, može odrasti sa osećajem da njegove emocije nisu dovoljno važne.

Terapeutkinja Auriša Smolarski objašnjava da je za emocionalni razvoj važno da dete ima nekoga ko će prepoznati njegova osećanja, pokazati mu da su ona opravdana i pomoći mu da nauči kako da se nosi sa njima.

Detetu su uvek potrebni razgovor, pažnja i osećaj da su njegova osećanja roditeljima važna (Ilustracija)Foto:shutterstock

“Važno je zapamtiti da sa vama ili vašim emocijama nema ništa pogrešno. Svi imamo osećanja. Problem je nastao jer niste imali nekoga ko bi vam odrazio ta osećanja, naučio vas da su ona dobrodošla i opravdana i pomogao vam da ih regulišete. Trud koji ulažete da zacelite tu ranu znak je hrabrosti”, ističe ona.

Zato priznanje roditelja da nije bio dovoljno prisutan može imati veliki značaj. Ono ne briše prošlost, ali pokazuje da je roditelj spreman da razume kako su njegovi postupci uticali na dete.

2. “Ništa od toga nije bila tvoja krivica”

Kad roditelj počne da preispituje svoje ponašanje, jedan od najvažnijih koraka jeste da odraslom detetu jasno stavi do znanja da ono nikada nije bilo odgovorno za njegovu odsutnost, nezadovoljstvo ili probleme. Deca često godinama traže objašnjenje zašto roditelj nije imao vremena za njih. Neka čak odrastaju verujući da su sama bila razlog zbog kojeg nisu dobijala dovoljno pažnje i ljubavi. Zbog toga iskreno priznanje roditelja može biti veoma značajno.

Psiholog Džefri Bernstajn savetuje roditeljima da preuzmu odgovornost za svoje postupke, ali i da razumeju da to ne znači da moraju zauvek da nose teret krivice.

“Možete se izviniti i saslušati ih sa ljubavlju. Ipak, zapamtite da preuzimanje odgovornosti za svoje postupke ne znači da prihvatate odgovornost za baš sve. Ukratko, možete odgovarati za svoju prošlost, ali to ne znači da svom odraslom detetu dugujete svoju budućnost”, objašnjava on.

Poruka da dete nije bilo krivo za ono što se događalo može mu pomoći da prestane da preispituje sopstvenu vrednost i konačno razdvoji roditeljske greške od slike koju ima o sebi.

3. “Ponosan sam na osobu kakva si postao”

Pohvala roditelja može imati mnogo veći značaj nego što se na prvi pogled čini. Odrasli ljudi često i dalje žele da čuju da su njihovi roditelji ponosni na njih, posebno ako su tokom detinjstva imali malo emotivne podrške i priznanja. Kad dete odrasta bez dovoljno pažnje, razumevanja i potvrde, može razviti uverenje da nije dovoljno dobro ili da njegove potrebe nisu važne. Takva nesigurnost ponekad se prenosi i u odraslo doba.

Nedostatak emotivne potvrde i roditeljske podrške može doprineti niskom samopouzdanju (Ilustracija)
Nedostatak emotivne potvrde i roditeljske podrške može doprineti niskom samopouzdanju (Ilustracija)Foto:Nick Daly / ImageSource / Profimedia / Profimedia

Psihološkinja Kendra Kubala ističe da nedostatak emotivne potvrde i podrške može doprineti niskom samopouzdanju.

“Deca zbog toga mogu da odrastu sa osećajem da su manje vredna, nevažna ili da njihova osećanja i potrebe nisu bitni”, objašnjava ona.

Zato rečenica “Ponosan sam na ličnost kakva si postao/postala” može da bude posebno značajna. Ona ne može da vrati propuštene godine, ali odraslom detetu daje do znanja da ga roditelj vidi, poštuje i ceni zbog svega što je izgradilo od sebe.

4. “Nadam se da ću jednog dana zaslužiti tvoj oproštaj”

Kad roditelj godinama nije bio dovoljno prisutan, sasvim je moguće da je dete tokom odrastanja razvilo razočaranje, tugu, pa čak i ogorčenost. Takva osećanja ne nestaju automatski samo zato što su godine prošle i što roditelj danas želi da popravi odnos. Zbog toga je važno da roditelj razume da oproštaj ne može da zahteva niti da očekuje da će ga dobiti odmah nakon izvinjenja. Odraslo dete ima pravo na sopstvena osećanja, vreme i način na koji će se nositi sa prošlošću.

Iako opraštanje može imati pozitivan uticaj na mentalno i fizičko zdravlje, odluka o tome pripada isključivo osobi koja je bila povređena. Roditelj može da prizna grešku, pokaže kajanje i pokuša da izgradi drugačiji odnos, ali ne može da određuje kada će druga strana biti spremna da mu oprosti. Upravo zato ova rečenica pokazuje da roditelj konačno razume da ljubav ne podrazumeva pravo na oproštaj i da je za obnovu poverenja potrebno vreme.

5. “Volim te više od svega”

Možda zvuči jednostavno, ali ove reči mogu da znače mnogo, naročito onima koji ih tokom odrastanja nisu dovoljno često čuli. Deci je potrebno da znaju da su voljena, a ta sigurnost ne gradi se samo kroz materijalnu brigu i ispunjavanje svakodnevnih obaveza. Psihoterapeutkinja Amanda Levison ljubav upoređuje sa vodom i hranom, ističući da ona hrani dušu i pomaže porodicama da rastu.

Ljubav se, naravno, pokazuje i postupcima: vremenom koje roditelj odvaja za dete, pažnjom, zagrljajima, razgovorima i spremnošću da bude tu kada je najpotrebnije. Ipak, važno je i da se izgovori.

Roditelji koji uviđaju da su tokom godina zanemarivali emotivne potrebe svoje dece mogu upravo ovim rečima da započnu drugačiji odnos. Nikad nije kasno da nekome kažemo koliko nam znači, čak i kad znamo da neke propuštene trenutke više ne možemo da nadoknadimo. Jer deca odrastaju, ali potreba da budu voljena i prihvaćena ne nestaje. A iskreno izvinjenje, priznanje greške i nekoliko reči koje su možda godinama čekala mogu biti početak odnosa u kojem će konačno biti više razumevanja, bliskosti i poverenja.

Pogledajte BONUS VIDEO:

Autorska prava Republika.rs / Tekst / Slika / Video /