KADA devojke stave tačku na svoj šampionat, kreću odbojkaši. Majstori namreži od 9. do 26. septembra u Italiji, Bugarskoj, Finskoj i Rumunijiboriće se za titulu prvaka Evrope, koja od ove godine donosi i plasmanna Olimpijske igre u Los Anđelesu 2028.
foto milos vukadinovic
Titulu brani Poljska Nikole Grbića. Belo-crveni pokorili su Evropu 2023. u Rimu, a zbog promena kalendara Svetske federacije, novu krunu će napasti posle tri godine. A da će šampionat biti spektakularan, dovoljno je reći da će se osim fenomenalnih Poljaka, koji su pobednici Lige nacija, srebrni na Olimpijskim igrama 2024. u Parizu i bronzani na poslednjem SP, na jednom mestu naći olimpijski pobednik Francuska, svetski prvak Italija, vicešampion planete Bugarska, treći sa poslednjeg EP Slovenci, koji su ove godine osvojili prvu medalju, bronzanu u Ligi nacija. Ne zaboravimo da su na poslednjem SP Česi bili četvrti.
Naravno, tu su i selekcije iz senke, koje predvode Nemačka, Turska Slobodana Kovača, Belgija, Srbija, Holandija… Nisu za potcenjivanje ni ostale reprezentacije, jer na Evropskom prvenstvu nijedna selekcija nije zalutala. Za očekivati je i da se desi i poneko veliko iznenađenje, da favoriti budu eliminisane pre vremena. “Orlovi” su pre tri godine stali u četvrtfinalu, kada su posle velike borbe izgubili od Poljske – 1:3. Iz tog tima u reprezentaciji više nisu Podraščanin, Kovačević, Atanasijević, Krsmanović…
– Evropsko prvenstvo je fantastično i neverovatno, zato uvek žalimo što se posle osvajanja zlata 2019. u Parizu nismo automatski plasirali na Olimpijske igre 2020. u Tokiju. Ali, tada su bila takva pravila… Kao sportista i kao učesnik na evropskim prvenstvima od 2013. vrlo dobro znam koliko je teško osvojiti titulu. Stvarno je neverovatno, kao da je reč o najjačem takmičenju na planeti. Zvuči malo neobično, mali kontinent, a toliko dobrih ekipa. I one selekcije koje do sada nisu osvajale medalje ili titule su fantastične. I ta Belgija, i ta Nemačka, i Slovenija koja je dugo u vrhu, da ne zaboravim sve bolju Tursku, Ukrajinu. Devet-deset selekcija, po meni, pretenduje za zlato ove godine. To nikad nije bilo u istoriji muške odbojke, ali tako su se pogodile generacije pa ćemo videti – priča za sportski dodatak “Novosti” Nikola Jovović, koji je sa Srbijom bio prvak Evrope 2019, a bronzi se radovao 2013. i 2017.
Ono zbog čega je sjajni tehničar zadovoljan je da konačno evropski prvak vadi i olimpijsku vizu:
– Toga nije bilo ranije. Mi smo se nekad čudili, pitali zašto to nije tako. Ali, drago mi je zbog budućnosti odbojke što je došlo na svoje.
Sistem takmičenja je takav da dozvoljava i pravo na kiks. Na EP i ove godine igraće 24 selekcije podeljene u četiri grupe. Nokaut fazu izboriće prve četiri reprezentacije, ali je teško reći da će se neka selekcija, kao na ženskom prvenstvu, prošetati do osmine finala. Biće borba i za prvo mesto, koje donosi nešto lakši put do polufinala, ali i za četvrto, jer u ovom trenutku je teško otpisati bilo koju reprezentaciju.
– U svakoj grupi ima reprezentacija koja može da bude i četvrta, i treća, i druga, i prva. Nema praznog hoda. Nekada je toga bilo, ali sada je baš fantastično, napredovale su ekipe. Čak sam i oduševljen, ali u neku ruku, s druge strane, to je u stilu “Bog te moj, protiv svakog mora sve, da se slože kockice da bi se pobedilo”. Kao što sam nedavno rekao siguran sam da će biti mnogo pet setova.
Od prvog prvenstva, 1948, do poslednjeg, 2023. odbojka se dosta promenila. I ove godine ne učestvuje Rusija, koja je, računajući i nekadašnju dominaciju SSSR, najtrofejnija sa 14 zlatnih medalja. Prati je Italija sa sedam, nekadašnja Čehoslovačka sa tri, koliko ima i naše reprezentacija, koja je prvu titulu osvojila kao SRJ 2001. u Ostravi. Drugom zlatu, sada kao Srbija, radovali smo se 2011. u Beču, a trećem 2019. u Parizu. Od te poslednje titule naša selekcija se više nije pela na pobedničko postolje nekog velikog takmičenja. Sada su naši u grupi C sa Finskom, Holandijom, Belgijom, Estonijom i Danskom. Nekad bismo rekli “izbegli smo velike rivale”. Sada je sve moguće.
– Možda je nekad bilo, u poslednjih sedam-osam godina je postalo veliko takmičenje i veliki protivnici – podvlači Jovović.
Posle Olimpijskih igara u Parizu reprezentacija je drastično promenjena, od trofejnih igrača osim Jovovića ostali su Marko Ivović i Dražen Luburić. Da mogu mnogo pokazali su i prošle godine na SP, kada su “oduvali” veliki Brazil, ali i da se okliznu protiv timova kao što su Češka i Iran.
– Možemo svakog da pobedimo, ali i od svakog da izgubimo. Ali, taj poraz ili pobeda nisu samo tvoja lična zasluga iz razloga što ostale ekipe kada igraju dobro moraš da im pružiš ruku i priznaš da su bolji tog dana. To je takmičenje, sve je promenljivo, iz razloga što su svi manje-više slični. Videli smo i u Ligi nacija 16 podjednakih ekipa. Imaju dve-tri ekipe koje su odigrale možda slabije, ali većina selekcija igra pet setova i ne presgtaje da bude tako iz godine u godinu – ističe Jovović.
Od 1995, kada se Jugoslavija vratila na veliku scenu, naš državni tim samo je dva puta ispao u četvrtfinalu (2015. i 2023) i jednom, 2009, bio peti. Dakle, na 15 šampionata “sveta ‘plava četa'” je igrala 12 polufinala i osvojila 10 medalja – tri zlata, jedno srebro i pet bronzi. Podsetimo da su prve medalje, bronzane, osvojene 1975. i 1979. Da li sada imaju snagu za podvig, tim pre što se u nokaut fazi ukrštaju sa grupom C, u kojoj se izdvajaju Italija, Slovenija i Češka…
– Mi bismo voleli da izborimo polufinale. To nam je želja i cilj da doguramo daleko. Samo, jedno su želje, jedno su mogućnosti, mora puno da se zasluži. Moramo da radimo za to. Mi radimo, probaćemo, stvarno smo svi spremni, svi smo se mnogo toga odrekli, došli su Luburić i Ivović da pomognu mladima, sve je nekako smišljeno da se dođe do nekog maksimalnog rezultata. Da li ćemo biti ili ne, to već ne znamo – naglašava Jovović.
A koliko nekadašnji šampioni i Pariza mogu da pomognu mladim igračima, koji ne znaju kako se osvajaju medalje.
– Govorimo neke stvari, da im osvestimo taj momenat da je sve to moguće i da nije ništa daleko. Moraju i oni sami da veruju u to, u takvom nekom ambijentu može da se dođe do velikih priča. Iskreno verujem da može, samo takmičenje je priča za sebe. Posle Tamperea se ide u Torino i onda, bože zdravlja, u Milano. To su tri faze takmičenja. Dugo je prvenstvo, videćemo kako će na kraju ispasti – ističe Jovović.
Poslednjih godina, a i u ovogodišnjoj Ligi nacija, mučile su ih povrede.
– Najbitnije je da budemo zdravi. Pokušavamo da napravimo dve postave koje mogu da se takmiče na visokom nivou. Nadam se da ćemo i to uspeti, da neće biti velikih promena između prvih šest i drugih šest igrača, što mislim da je plus na tako dugačkom takmičenju – podvlači Jovović.
Ipak, i trofejni organizator igre mora da izabere najveće favorite šampionata:
– Sigurno Poljska i Italija. Verujem da i Francuska može, bez obzira na to što nije odigrala dobro Ligu nacija. Slovenija je fantastična, Nemačka takođe izvanredna. Sigurno je da su pet ekipa favoriti, da mogu da osvoje zlato. Može i više, ali nikad se to ne zna.
Selektori Grbić i Kovač
NA ovom Evropskom prvenstvu druge selekcije vodiće nekadašnji kormilari Srbije Nikola Grbić i Slobodan Kovač. Grbić je od 2022. sa Poljskom na svakom takmičenju osvajao medalju, ove godine je na impresivan način trijumfovao u Ligi nacija.
Kovač je prošle godine preuzeo Turke i ovog leta bio je blizu polufinala Lige nacija. Obojica kao veliki šampioni sa svojim selekcija žele najviše, Grbić odbranu trona, Kovač medalju.
SRBIJA 2026.
3. Stefan Negić libero
4. Lazar Marinović primač
6. Vukašin Ristić libero
8. Marko Ivović primač
9. Nikola Jovović tehničar
10. Miran Kujundžić primač
11. Aleksa Batak tehničar
12. Pavle Perić primač
15. Nemanja Mašulović bloker
16. Dražen Luburić korektor
19. Aleksandar Stefanović bloker
22. Veljko Mašulović korektor
24. Vuk Kulpinac primač
28. Stefan Kokeza bloker
Selektor: George Krecu
Od Napulja do Milana
ŠAMPIONAT Starog koninenta odigraće se u sedam gradova. Italijani su odlučili da se šampionat otvori u Napulju, gde će se 9. septembra sastati Italija i Španija. Potom će se ostali mečevi grupe A odigrati u Modeni. Osmina finala i četvrtfinale igraju se u Torinu, a polufinale i finale u Milanu.
Odbojkaši će se nadmetati i u Sofiji (Bugarska), gde će se osim mečeva grupe B odigrati i osminafinala i četvrtfinale, Tampereu (Finska) i Kluž Napoki (Rumunija).
GRUPA C – TAMPERE
Četvrtak – 10. septembar
Finska – Danska 19.00
Petak – 11. septembar
Holandija – Belgija 16.00
Srbija – Estonija 19.00
Subota – 12. septembar
Danska – Holandija 14.00
Belgija – Finska 17.00
Nedelja – 13. septembar
Estonija – Danska 14.00
Finska – Srbija 17.00
Ponedeljak – 14. septembar
Srbija – Holandija 16.00
Estonija – Belgija 20.00
Utorak – 15. septembar
Belgija – Danska 16.00
Holandija – Finska 19.00
Sreda – 16. septembar
Danska – Srbija 16.00
Holandija – Finska 19.00
Četvrtak – 17. septembar
Srbija – Belgija 16.00
Finska – Estonija 19.00
GRUPA A – NAPULj, MODENA
Četvrtak – 10. septembar
Italija – Švedska 21.05
Petak – 11. septembar
Češka – Grčka 16.00
Slovačka – Slovenija 21.00
Subota – 12. septembar
Švedska – Češka 16.00
Grčka – Italija 21.05
Nedelja – 13. septembar
Slovenija – Švedska 16.00
Italija – Slovačka 21.05
Ponedeljak – 14. septembar
Slovačka – Češka 16.00
Slovenija – Grčka 21.00
Utorak – 15. septembar
Grčka – Švedska 16.00
Češka – Italija 21.05
Sreda – 16. septembar
Švedska – Slovačka 16.00
Češka – Slovenija 21.00
Četvrtak – 17. septembar
Slovačka – Grčka 16.00
Italija – Slovenija 21.05
GRUPA B – Sofija
Sreda – 9. septembar
Bugarska – S. Makedonija 18.00
Četvrtak – 10. septembar
Poljska – Portugalija 15.00
Izrael – Ukrajina 18.00
Petak – 11. septembar
Ukrajina – S. Makedonija 15.00
Portugalija – Bugarska 18.00
Subota – 12. septembar
Poljska – Izrael 15.00
Bugarska – Ukrajina 18.00
Nedelja – 13. septembar
Portugalija – Izrael 15.00
S. Makedonija – Poljska 18.00
Ponedeljak – 14. septembar
Ukrajina – Portugalija 15.00
Bugarska – Izrael 18.00
Utorak – 15. septembar
S. Makedonija – Portugalija 15.00
Poljska – Ukrajina 18.00
Sreda – 16. septembar
Izrael – S. Makedonija 15.00
Poljska – Bugarska 18.00
GRUPA D – Kluž Napoka
Sreda – 9. septembar
Rumunija – Letonija 19.00
Četvrtak – 10. septembar
Francuska – Švajcarska 16.00
Turska – Nemačka 19.00
Petak – 11. septembar
Nemačka – Letonija 16.00
Turska – Nemačka 19.00
Subota – 12. septembar
Francuska – Turska 16.00
Rumunija – Nemačka 19.00
Nedelja – 13. septembar
Švajcarska – Turska 16.00
Letonija – Francuska 19.00
Ponedeljak – 14. septembar
Nemačka – Švajcarska 16.00
Rumunija – Turska 19.00
Utorak – 15. septembar
Letonija – Švajcarska 17.00
Rumunija – Turska 19.00
Sreda – 16. septembar
Turska – Letonija 16.00
Francuska – Rumunija 19.00
NOKAUT FAZA
Osminafina
Torino – 20. i 21. septembar
A1 – C4
C2 – A3
C1 – A4
A2 – C3
Sofija – 19. i 20. septembar
B1 – D4
D2 – B3
D1 – B4
B2 – D3
Četvrtfinale
Torino – 23. septembar
A1/C4 – C2/A3 (1)
C1/A4 – A2/C3 (2)
Sofija – 22. septembar
B1/D4 – D2/B3 (3)
D1/B4 – B2/D3 (4)
Polufinale
Milano – 25. septembar
1 – 2
3 – 4
Nedelja – 26. septembar
Za bronzu
FINALE
Osvajači medalja
SSSR, Rusija 14 3 5
Italija 7 5 3
ČSSR 3 4 0
SFRJ, SCG, Srbija 3 1 8
Poljska 2 5 4
Francuska 1 4 2
Holandija 1 2 2
Rumunija 1 2 2
Španija 1 0 0
Slovenija 0 3 1
Bugarska 0 1 4
Mađarska 0 1 1
Nemačka 0 1 0
Švedska 0 1 0
Grčka 0 0 1


Pratite nas i putem iOS i android aplikacije


