Seksualni predator koristi poverenje kao oružje. Njegov cilj nije samo fizički čin, već i psihološka kontrola, zbog čega žrtve često dugo ćute i sumnjaju u sopstvenu percepciju stvarnosti.
Seksualno predatorstvo često se razlikuje od klasičnog silovanja jer uključuje manipulaciju, psihološku igru i dugotrajan proces zavođenja i kontrole. Iako mnogi pravni sistemi ne prepoznaju ovaj pojam kao zasebno krivično delo, u praksi se ponašanje predatora jasno izdvaja.
Predator obično zauzima dominantan položaj stariji muškarac u odnosu na znatno mlađu (često maloletnu) žrtvu, nadređeni prema zaposlenoj, profesor prema učenici ili studentkinji. Veza se gradi postepeno, deluje kao prijateljska ili čak romantična, a zapravo vodi ka zloupotrebi moći.
Foto: Shuterstock
Kako predator deluje?
Privlači pažnju
Poklanja posebnu pažnju, komplimente, poruke, a sve uz dozu tajnovitosti, čime stvara osećaj posebnosti kod žrtve.
Manipuliše i omalovažava
Ako žrtva posumnja u njegove namere, ismeva je i optužuje da preuveličava, stavljajući je u poziciju da se oseća krivom.
Izvlači poverljive informacije
Kroz navodnu bliskost saznaje slabosti i intimne detalje koje kasnije može da iskoristi za ucenu ili emocionalno zlostavljanje.
Pomeranje granica
Kada zadobije poverenje, počinje fizičko zlostavljanje kroz postepeno navikavanje žrtve na neprimerene dodire i ponašanje.
Negira odgovornost
Uvek poriče krivicu, često optužujući žrtvu, a u javnosti održava sliku ugledne osobe.
Poštovani čitaoci, možete nas pratiti i na platformama: Facebook,
Instagram,
Youtube,
Viber.
Pridružite se i saznajte prvi najnovije informacije.
Naše aplikacije možete skinuti na:


