Srpski bokser Dmitrij Gorbenko osvojio je danas bronzanu medalju na Mediteranskim igrama u kategoriji do 65 kilograma pošto je u polufinalu ubedljivo poražen od Sulajmana Samgulija iz Maroka.
FOTO: Cody Froggatt / Alamy / Profimedia
Dramatičnom pobedom nad Hapoel Ber Ševom, Sabah je izborio plasman u elitno društvo evropskog klupskog fudbala. Po svemu prikazanom, tu je mesto i Sabahu i Veljku Simiću.
Zvezda kluba iz Bakua je odvojila vreme za XtipSport
Da počnemo od kraja – kako ste proslavili plasman u Ligu šampiona?
– Toliko smo bili umorni da nije ni bilo prilike za slavlje. Svi smo verovali u uspeh, ali neverovatan je osećaj kad shvatiš da si to i ostvario. Dobili smo dva slobodna dana, pa ćemo posle toga da proslavimo kako treba – poručio je Veljko Simić za XtipSport.
Šta kaže gazda Jagub Husejnov, da li će da bude posebnih premija?
– Gazda je u euforiji. Premije su već dogovorene, ali nije isključeno da doda na ono što je obećano. Impresioniran je ovim uspehom kluba.
Da li ste svesni da ste hit evropskog fudbala?
– Mislim da jesmo. Verovali smo od samog početka, znali smo kako smo se se prošle sezone takmičili sa Karabagom, koji je bio na nivou ekipa Lige šampiona. Znali smo da možemo. Krenuli od prvog kola, prošli četiri prepreke… Zbog malog klupskog koeficijenta nismo bili nosioci ni u jednom kolu, ali igrali smo lep fudbal, sa dosta golova. Imponuje nam ovo što se o nama priča.
Igrači više vole teren nego klupu, delovalo je da vam nije prijala izmena u 87. minutu, uoči produžetaka, kada je ušao Telur Mutalimov?
– U tom momentu je bio miks svega, ne zbog izmene, nego zato što sam izašao pri rezultatu koji nas ne vodi dalje. Bili smo jako blizu eliminacije, a imao sam osećaj da smo bolji tim. Na kraju se ispostavilo kao sjajna stvar. Moja zamena je pogodila u poslednjim trenucima nadoknade, donela produžetak… Velika je to stvar za njega. Fudbal piše velike priče. Nije imao veliku minutažu, nema ništa lepšeg od toga da uđeš na teren i preokreneš stvari u korist svoje ekipe.
Kako ste doživeli one dve kardinalne greške golmana Pokatilova, kojima je bukvalno poklonio dva gola Hapoelu?
– Fudbal je igra grešaka, dešava se, ali na ovom nivou treba da se izbegavaju takvi pokloni. Verujem da je njemu bilo najteže, kad smo preokrenuli pao mu je veliki teret. Posle svega, pamtiće se samo prolaz u Ligu šampiona, ne njegove greške.
Da li vam je Poketilov nešto rekao posle utakmice, u svlačionici?
– Malo smo pričali o utakmici. U svlačionici je bila euforija, svako od nas je podelio radost sa najbližima. Zvali smo devijke, supruge… Narednih dana pričaćemo o utakmici. Znam da bi mu bilo jako neprijatno da nismo prošli. Drago mi je zbog njega što smo uspeli da prođemo.
Posle devet godina postojanja, Sabah je ušao u Ligu šampiona. Koja je tajna uspeha ovog kluba?
– Definitivno je meteorski uspon, takve stvari se retko dešavaju, a koliko znam u Ligi šampiona se nije desilo nikada ranije. Verujem da je tajna u tome što su pravi ljudi na pravim mestima. Vrhunska je organizacija. Imao sam sreće da u karijeri budem u velikim klubovima, Zvezdi i Cirihu, a Sabah može da se uporedi sa njima. Sjajni predsednik, sportski direktor, trener… Pogodili su sa pojačanjima i desila se magija!
Lako stvarate šanse i postižete dosta golove, ali lako i primate golove. Da li će da bude nekih pojačanja do početka Lige šampiona?
– Za sada ne znam, nisam čuo čak ni tračeve. Ostaviću to klubu, verujem da znaju šta rade. Istina je da lako dajemo i primamo golove, to je stil igre, dosta rizikujemo, igramo iz zadnje linije. Odlični timovi znaju da kazne naše greške. Drago mi je, međutim, što smo ekipa koja može više da postigne golova. I naš trener je takav da više voli da njegov tim pobedi sa 5:2, nego sa 1:0. Insistira na takvom tipu fudbala. I ja volim da vidim golove, šansu, lepu igru, više u tome uživam nego u taktičkoj borbi. Naravno, neohodna je i taktika, ali fudbal ide u napadačkom pravcu, vuče golove za sobom i meni je drago da je to tako.
Gazda ste na terenu, igrate i u sredini i po bokovima. Verovatno prija saznanje da držite konce igre u svojim rukama?
– Prija, definitivno. Ovaj trener me najbolje razume, najbolje je shvatio moje kvalitete. Daje mi slobodu kreteanja, da po osećaju odem široko ili u dubinu, da se spustim po loptu. To mi dosta znači.
Dominirali ste u kvalifikacijama. Postigli ste šest golova, pet uzastopno. Taj niz ste prekinuli u utorak uveče. Da li ste zadovoljni vašim igrama do sada?
– Bilo bi bezobrazno da nisam zadovoljan. Tu su i golovi i pobede. Sve je bilo jako pozitivno i za mene i za ekipu. Gledam da uvek napredujem, da budem bolji. Da sam birao kvalifikacije, ne znam da li bih izabrao lepše od ovih.
Kakav je Valdas Dambrauskas privatno i kao trener?
– Privatno je opušten tip, jako inteligentan, sa njim možeš da razgovaraš o mnogim stvarima van fudbala. Kao trener polaže mnogo na detalje, ali daje i prostor igračima da iskažu talenat. Nije od onih koji te veže za neku poziciju, daje slobodu igračima, posebno u napadu.
U čemu je tajna Dambrauskasovog uspeha?
– Njegova uloga je ogromna. Tajna? Teško je reći. Ima ogromnu strast i ljubav prema fudbalu. Posvećen mu je 24 sata, to do sada nisam imao priliku da vidim u svojoj karijeri. Uživa u tome. Ne odustaje od napadačkog fudbala, najbolji je trener sa kojim sam sarađivao.
Mnogi misle da ćete, s obzirom na slabiju odbranu, mnogima da budete topovska hrana u Ligi šampiona? Kakva su vaša očekivanja?
– Ne smemo tako da razmišljamo. To je sam vrh takmičenja, krem evropskog fudbala. Najveći izazov za nas. Pokazaće vreme da li možemo da se takmičimo na tom novou ili da budemo deo toga. Naša ambicija je da uzmemo neki bod. Liga šampiona je veliki izazov i zadovoljstvo.
Žreb je u četvrtak. Imate li neku želju?
– Babaroge ne možemo da izbegnemo, dobićemo po dve ekipe iz svakog šešira. Nemam nikoga koga bih više želeo od drugog. Nema mnogo lepših stvari od Lige šampiona koje fudbaleri mogu da iskuse.
Na neki način ste osvetili Crvenu zvezdu protiv Hapoela. Sigurno ste ovom eliminacijom bar malo zacelili ranu navijačima crveno-belih?
– Ako je tako – stvarno mi je drago zbog toga. Drago mi je što smo mi izbacili tim koji je izbacio Zvezdu. Meni je, kao navijaču Zvezde, teško bilo da gledam njenu eliminaciju. S druge strane, Hapoel je pokazao da je vrhunska ekipa, treba da mu se čestita na svemu, nijednu utakmicu nije odigrao kod kuće, a stigao je ovako daleko.
Možete li da uporedite Zvezdu, s kojom ste prvi put učestovovali u Ligi šampiona 2018. godine i ovaj Sabah?
– Užasno je teško da se prave poređenja takve vrste. Ta naša ekipa imala je dosta kvaliteta, ali izdvajao nas je duh i ljubav prema Zvezdi. Bili smo spremni na sve. Iz tog timskog duha i taktičke discipline pravili smo rezultate. U Sabahu nema tog navijačkog duha, svi smo stranci, ali dobra je hemija i igramo napadački fudbal. Čast mi je što sam bio deo te generacije Zvezde, kao što mi je čast i što sam deo ove genracije Sabaha. Bez ikakve dileme – Zvezda i Sabah su dva najbolja tima u kojima sam igrao.
Vaši planovi?
– Uživam u ovom momentu, čeka nas Liga šampiona, tu je i borba za odbranu titule… Uživam u ovom klubu. Teško je reći… Niti jurim bilo gde niti želim da idem bilo gde. Uživam u ovim momentima, baš kao što uživaju i svi u klubu.
Učešća u Ligi šampiona, titule… Imate li neostvareni cilj?
– Ne, ne bih se bavio tim. Pozitivan sam i zahvalan na svemu što sam imao u karijeri. Imam 31 godinu, najbolje godine su ispred mene – odgovorio je na kraju Veljko Simić.


Pratite nas i putem iOS i android aplikacije


