in

Kako čovek oseća da se život bliži kraju: Reči ruske književnice svako treba da pročita

Kako čovek oseća da se život bliži kraju: Reči ruske književnice svako treba da pročita

Kada vam majka ili baka kaže: “Dođi sledeće nedelje, da se lepo ispričamo”, to može biti običan poziv na kafu, ali i način da vam stavi do znanja koliko joj znači vaše društvo i koliko se raduje sledećem susretu.

Važno im je da osete da su potrebni

Jedna baka uporno je ponavljala: “Moramo još ovu našu unučad da izvedemo na put.” A unuci su već prešli tridesetu, imali svoje porodice, poslove i obaveze. Nije mislila da bez nje ne mogu da se snađu. Želela je da i dalje ima svoje mesto u njihovim životima.

Potreba da budemo voljeni i važni drugima ne nestaje s godinama. Kada se svakodnevne obaveze prorede, a deca odrastu, pažnja najbližih može da dobije još veći značaj.

Zato ne potcenjujte jednostavna pitanja poput: “Mama, šta ti misliš?” ili “Bako, kako si ti to nekada pravila?” Ono što je vama usputan razgovor, njima može biti dragocena prilika da podele iskustvo i osete da se njihov glas i dalje čuje i uvažava.

Iza običnog poziva na kafu ponekad se krije želja starijih da budu blizu onih koje voleFoto:kunkun2018 / shutterstock

Reči Viktorije Tokareve podstiču na razmišljanje

Ruskoj književnici Viktoriji Tokarevoj pripisuje se upečatljivo razmišljanje o starenju i prolaznosti:

“Priroda čoveka mnogo pre smrti priprema za nju. Čini ga sve ravnodušnijim, polako gasi svetlost u njemu, kao pozorišni službenik posle predstave…”

Ove reči nose tugu, ali otvaraju i pitanje kako se naši prioriteti menjaju s godinama. Mnogima postaje manje važno da se dokazuju, ulaze u bespotrebne rasprave ili teže onome što ih više ne ispunjava.

Ipak, starost ne mora da donese ravnodušnost. Mnogi upravo u poznijim godinama otkrivaju nova interesovanja, sklapaju prijateljstva i pronalaze nove izvore radosti. Pritom često jasnije prepoznaju kome i čemu žele da posvete svoje vreme.

Sreća je i u običnom danu

Jutarnja kafa, omiljena knjiga, sunce na terasi, razgovor sa komšinicom ili nedeljni ručak s porodicom – mali trenuci koje smo nekada jedva primećivali mogu postati izvor velike radosti. Posebno kada imamo s kim da ih podelimo.

Zato se iza rečenica “Pozovi me sutra” ili “Svratite kad budete mogli” ponekad krije jednostavna želja: “Nedostajete mi. Volela bih da provedemo još malo vremena zajedno.”

Stariji ljudi ne govore uvek otvoreno o usamljenosti. Neki ne žele da opterećuju decu, drugi pretpostavljaju da svi imaju previše obaveza, a pojedinima je teško da zatraže pažnju.

Ne čekajte poseban povod da pozovete roditelje, posetite baku ili saslušate dedinu priču, čak i ako ste je već mnogo puta čuli. Pitajte ih šta ih raduje, šta planiraju i čemu se nadaju. Dajte im priliku da govore i pažljivo ih saslušajte.

Vreme koje posvećujemo jedni drugima jedan je od najvrednijih načina da pokažemo ljubav. Ne moramo da čekamo da nam neko nedostaje da bismo mu pokazali koliko nam znači.

Pogledajte BONUS VIDEO:

Autorska prava Republika.rs / Tekst / Slika / Video /